Zašto treba hraniti pčele?

Medonosna pčela treba u svojoj prehrani proteine (amino kiseline), ugljikohidrate (šećer), lipide (masne kiseline, steroli), vitamine, minerale (soli), i vodu, te hranjive tvari da bi imale optimalnu prehranu moraju uvijek biti u prehrani u određenim kvalitativnim i kvantitativnim omjerima.

Pčelari u praksi prihranjuju pčelinje zajednice kako bi ih držali u optimalnom broju unutar zajednice zbog: intezivnijeg prikupljanja nektara, oprašivanja poljoprivrednih nasada, proljetno/ljetne podjele zajednica, uzgoja pčelinjih matica i naravno zbog boljeg i adekvatnijeg uzimljavanja. U novije vrijeme zbog sve češćih upotreba pesticida u suvremenoj poljoprivredi prihranjivanje se vrši i zbog nadoknade nastalih šteta unutar zajednica nakon tretiranja poljoprivrednih površina.

Proteini i aminokiseline:

Pčele radilice stare 1 do 14 dana proteine konzumiraju iz peludi koje pčele radilice unose u košnicu. Pčele stare od 1 do 8 dana proteine dobiju iz hrane koju proizvode mlade pčele, mješavine žljezdanih sekreta, peludi, meda. Ličinke i matica proteine crpe iz matične mliječi koju luče mlade pčele radilice stare od 5 do 15 dana. Količina tj. postotak amino kiselina i proteina koji je potreban za normalan razvoj legla i matice nije poznat ali je zato istražen kemijski sastav matične mliječi. U prvih 5 – 6 dana odrastanja pčele troše velike količine peludi i na taj si način osiguravaju normalan razvoj. U slučaju da bi taj dio prehrane izostavili i ne bi konzumirale dovoljne količine proteina i amino kiselina njihove žlijezde neće se u potpunosti razviti. Matična mliječ i pelud osiguravaju im adekvatan rast i razvoj. Potrebe za tom vrstom prehrane smanjuju se kod pčela radilica od desetog do četrnaestog dana života. Nakon toga sve osnovne sastojke potrebne za normalno funkcioniranje dobijaju iz nektarnih vrsti meda.

Ugljikohidrati:

Ugljikohidrati su rasprostranjeni u prirodnoj prehrani pčela i one ih koriste uglavnom za proizvodnju energije. Neke ugljikohidrate pčele mogu probaviti i konzumirati, sa nekima imaju problema prilikom probave, a neki su im čak i vrlo opasni po zdravlja – otrovni. Odrasla pčela napreduje sa glukozom, fruktozom, saharozom, maltozom, trihilozom i melesitzom (vrste šećera), ali ne koriste rhaminozu, ksilozu, arabinozu, galaktozu, manozu, laktozu, rafinozu, dekstrin, odnosno inzulin. Razlike u korištenju ugljikohidrata između larve i odrasle jedinke se javljaju zbog nedostatka odgovarajućih enzima.

Vitamini:

Vitamini su između ostalog sastavni dio meda i prehrane svake pčele. U trenucima kada pčele počinju proizvodnju matične mliječi za potrebe mladih ličinki i matice, potrebna im je hrana bogatija vitaminima. Za kvalitetan uzgoj legla treba ju im vitamini C i B kompleksa B kompleksa: tiamin, riboflavin, nikotinamid (nijacin, nikotinska kiselina), piridoksin, pantotenat (pantotenska kiselina), folne kiseline, i biotin.

Voda:

Vodu pčele prvenstveno koriste kao otapalo za guste vrste meda, kao sredstvo za održavanje idealnog postotka vlažnosti unutar košnice, a pomoću nje održavaju također i optimalnu temperaturu legla. Količina vode koju trebaju pčele i koju će prikupiti ovisi o vanjskim temperaturama zraka, relativnoj vlažnosti, snazi same zajednice te količini legla koju uzgajaju u datom trenutku. Higijenske pojilice na vašem pčelinjaku neka imaju tijekom dijela dana hlad, ako je moguće neka niti ne budu izložene direktno na suncu kako se voda ne bi pregrijala.

Minerali:

Minerali potrebni u prehrani ljudi i drugih kralježnjaka (natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, fosfor, željezo, bakar, jod, mangan, kobalt, cink, nikal i) potrebni su i nekim vrstama kukaca. Pelud koju prikupljaju medonosne pčele sadrži sve te vrijedne minerale, a neki od njih neophodni su za normalan razvoj pčela.

Dopunska prehrana pčela:

U rano proljeće, kada pelud i nektar nisu pčelama još dostupni ili su im dostupni u nedovoljnim količinama te u djelovima godine kada je zbog manjeg lučenja nektara u biljaka pčele nemaju dovoljne količine hrane dodatno kvalitetno prihranjivanje može imati važnu ulogu u napretku i opstanku pčelinjih zajednica u modernom načinu pčelarenja. Smanjenjem unosa nektara i peluda matica instinktivno smanjuje zalijeganje jajašca što bi kod dugotrajnijeg takvog razdoblja moglo rezultirati značajnijim padom populacije u zajednici. Takve situacije smanjuju broj pčela i u prirodnim zajednicama bez obzira na prikupljene zalihe meda. To se dešava za vrijeme velikih ljetnih sušnih razdoblja, u rano proljeće kada duže vrijeme pada kiša i slično.

Dopunski proteini u prehrani pčela:

Čovjek je odavno tražio biljni ili životinjski proizvod koji bi bio adekvatna i potpuna zamjena za prirodnu cvijetnu pelud. Iako u prirodi možemo pronaći brojne namirnice sa određenim proteinima nikad ni jedna nije adekvatno zamijenila prirodnu pelud koju pčele prikupljaju sa biljaka. Neke će proteinske namirnice uspješno poboljšati prehranu pčela i osigurati nastavak razvoja zajednicama u vrijeme nestanka prirodnih izvora.

Sojino brašno primjerica kao i pivski kvasci dodavani u kombinaciji ili pojedinačno pčelama su ukusan obrok koji sadrži proteine i amino kiseline, lipide, vitamine, minerale potrebne za razvoj i reprodukciju pčelinje zajednice. Kvasci i sojino brašno davani pčelama kao pogača ili u suhom stanju unutar hranilica mogu biti “umjetna” hrana pčelama kada nema adekvatnih unosa iz prirode.

Korištenje šećera u prehrani pčela ovisi djelomično o samoj nabavnoj cijeni. Saharozni sirupi iz šećerne trske ili šećerne repe primjerice sa dodavanjem proteina mogu se pretvoriti u pogače koje zadržavaju isto svojstvo tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Isto se može pripremiti naravno i sa medom, još i bolje, međutim sama cijena meda u odnosu na šećer određuje i diktira uvijete prehrane kod pčela u suvremenim pčelinjacima. Osim toga sa medom ukoliko se radi pogača ili sirup mogu se prenjeti bolesti dok kod šećernih sirupa to nije slučaj.

Dodatak cvjetne peludi pogačama ili sirupu od 10 – 12% poboljšava kvalitetu i količinu esencijalnih hranjivih tvari koje su potrebne da bi pčele održale vitalnost.

Nikad, baš nikad ne koristimo med ili pelud oboljelih kolonija jer možemo napraviti kontra učinak te pčelinje zajednice ili oslabiti ili potpuno uništiti.

Dodavanje lijekova u prehrani:

Lijekovi za kontrolu bolesti ili probavnih smetnji kod pčela mogu biti uključeni ako je potrebno u pogače ili sirup dopunske prehrane. Lijekove nikad ne stavljamo u proizvodne zajednice minimalno 5 tjedana prije glavne medonosne paše. Sredstva za prevenciju bolesti nozemoze dajemo kao dodatak u bilo kojem obliku ili pogači, sirupu ili preko čiste cvjetne peludi.

Dopunski ugljikohidrati u prehrani pčela:

Pravilnim pristupom pčelinjim zajednicama pčele će uvijek imati dostatne količine hrane bez obzira na godišnje doba i na lučenje nektara kod biljaka. Ponekad se za hranu zbog vremenskih utjecaja mora pobrinuti i pčelar vlasnik pčelinjaka. Uzgoj mladih pčela iziskuje kod pčela stalnu prisutnost dostatnih količina hrane. Sirupi napravljeni od šećera šećerne repe, šećerne trske ili tekući glukozni sirupi koje dobijemo u tekućim oblicima zadovoljavajuća su zamjena kod ishrane pčela.

Priprema i hranjenje pčela:

Mjere predostrožnosti prilikom hranjenja:

hraniti pred kraj dana kako bi se smanjila mogućnost grabeži
smanjiti leta na košnicama
što manje uznemiravati pčele

Prihrana suhim šećerom:

Suhim šećerom prihranjuju se pčele kada iz opravdanih razloga treba dati pčelama prihranu krajem zime, a prerano je za davanje šećernog sirupa. Šećer se daje pčelama na preokrenutom poklopcu kojeg stavljamo na najgornji nastavak. Neki pčelari stavljaju prazan nastavak i zatim šećer stavljaju direktno na satonoše.

Kod ovakve prihrane mogućnosti za pojavom grabeži su minimalne, mnogo manje nego prilikom prihrane šećernim sirupom koju možemo obaviti na identičan način.

Opskrba pčelinje zajednice vodom:

Voda mora biti dostupna pčelama u svakom trenutku! Nedostatak vode kod pčela negativno utječe na ponašanje, prehranu, fiziologiju, uzgoj legla itd. Bez obzira imamo li u blizini prirodan izvor vode ili ne pčelinjim zajednicama u suvremenom pčelinjaku moramo osigurati stalan pristup pitkoj vodi preko higijenskih pojilica. Pčelar čije pčelinje zajednice uvijek imaju adekvatnu i pravovremenu prihranu sa stalnim pristupom pčelama do vode imat će na pčelinjaku uvijek jake i zdrave pčelinje zajednice.

Izvor: http://www.pcelarstvo.hr/index.php/radovi/pcelarska-radionica/98-prehrana-pcela

Pogledajte još i:

Kakvoća hrane za pčele – Osnova uspješnog pčelarenja (PDF prezentacija)