Zašto treba hraniti pčele?

Medonosna pčela treba u svojoj prehrani proteine (aminokiseline), ugljikohidrate (šećere), lipide (masne kiseline, sterole), vitamine, minerale (soli) i vodu. Ove hranjive tvari moraju biti prisutne u prehrani u točno određenim kvalitativnim i kvantitativnim omjerima kako bi pčele imale optimalnu ishranu.

Pčelari u praksi prihranjuju zajednice kako bi zadržali optimalan broj pčela radi intenzivnijeg sakupljanja nektara, oprašivanja nasada, proljetnih i ljetnih podjela, uzgoja matica i boljeg zimovanja. U suvremenoj poljoprivredi, prihrana se sve češće koristi i za sanaciju šteta uzrokovanih pesticidima.

Proteini i aminokiseline

Radilice stare 1 do 14 dana konzumiraju proteine iz peludi koju donose sabiračice. Pčele stare 1 do 8 dana dobivaju proteine iz hrane koju proizvode mlade pčele – mješavine žlijezdanih sekreta, peludi i meda. Ličinke i matica dobivaju proteine iz matične mliječi koju izlučuju radilice stare 5 do 15 dana.

Iako točna količina potrebnih proteina i aminokiselina nije poznata, kemijski sastav matične mliječi je istražen. Tijekom prvih 5–6 dana života, pčele troše velike količine peludi za pravilan razvoj. U slučaju nedostatka proteina, njihove žlijezde se ne razvijaju u potpunosti. Matična mliječ i pelud osiguravaju im odgovarajući rast. Potreba za ovakvom prehranom smanjuje se kod pčela između 10. i 14. dana života, nakon čega osnovne hranjive tvari dobivaju iz meda.

Ugljikohidrati

Ugljikohidrati su najzastupljeniji u prirodnoj prehrani pčela i služe za dobivanje energije. Pčele mogu probaviti glukozu, fruktozu, saharozu, maltozu, trehalozu i melecitozu. Ne probavljaju ili ne podnose: rhamnozu, ksilozu, arabinozu, galaktozu, manozu, laktozu, rafinozu, dekstrin i inulin – a neki od njih su čak i otrovni. Razlike u probavi kod ličinki i odraslih pčela ovise o prisutnosti odgovarajućih enzima.

Vitamini

Vitamini su sastavni dio meda i ključni su za zdravlje pčela. Kada pčele počnu proizvoditi matičnu mliječ za ličinke i maticu, potrebna im je prehrana bogata vitaminima. Za kvalitetan razvoj legla potrebni su vitamin C i vitamini B kompleksa: tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3), piridoksin (B6), pantotenska kiselina (B5), folna kiselina (B9) i biotin (B7).

Voda

Pčele koriste vodu za razrjeđivanje gustog meda, regulaciju vlažnosti u košnici i održavanje temperature legla. Potreba za vodom ovisi o temperaturi zraka, relativnoj vlažnosti, jačini zajednice i količini legla. Pojilice na pčelinjaku trebaju biti djelomično u hladu kako bi se spriječilo zagrijavanje vode.

Minerali

Minerali poput natrija, kalija, kalcija, magnezija, klora, fosfora, željeza, bakra, joda, mangana, kobalta, cinka i nikla važni su i za pčele, kao i za kralježnjake. Pelud koju pčele sakupljaju sadrži sve te važne minerale, ključne za njihov razvoj.

Dopunska prehrana pčela

U rano proljeće, kada pelud i nektar nisu dostupni ili su prisutni u malim količinama, te tijekom ljetnih suša i kišnih razdoblja, kvalitetna dopunska prehrana pomaže u razvoju i opstanku pčelinjih zajednica. Kada unos nektara i peludi opadne, matica smanjuje zalijeganje, što može dovesti do značajnog pada populacije – čak i uz zalihe meda.

Dopunski proteini

Ljudi su dugo tražili biljni ili životinjski izvor koji bi zamijenio prirodnu pelud. Iako postoji mnogo proteinski bogatih tvari, nijedna nije u potpunosti zamijenila pelud s cvijeća. Neki proteini ipak uspješno podržavaju razvoj zajednica u uvjetima bez prirodne hrane.

Spoj poput sojinog brašna i pivskog kvasca (zasebno ili u kombinaciji) pčelama osigurava proteine, aminokiseline, lipide, vitamine i minerale. Mogu se nuditi kao pogače ili kao prah u hranilicama. Kada nema unosa iz prirode, ovo je „umjetna“ ali korisna hrana.

Upotreba šećera u prehrani

Upotreba šećera ovisi o cijeni i dostupnosti. Saharozni sirupi iz repe ili trske, u kombinaciji s proteinima, mogu se koristiti za izradu stabilnih pogača. Pogače se mogu napraviti i od meda – što je još bolje – ali skuplje, te s većim rizikom prijenosa bolesti.

Dodavanje 10–12 % peludi u pogače ili sirup poboljšava nutritivnu vrijednost. Nikada ne koristiti med ni pelud iz zaraženih zajednica – može dovesti do propadanja košnice.

Dodavanje lijekova u hranu

Lijekovi za probavne probleme i bolesti pčela mogu se dodavati u sirup ili pogače, ali ne u proizvodne zajednice barem 5 tjedana prije glavne paše. Preventivna sredstva za nozemozu mogu se dodavati u bilo kojem obliku hrane.

Dopunski ugljikohidrati

Uz pravilan pristup, pčele će uvijek imati dovoljno hrane bez obzira na godišnje doba. Tijekom nepovoljnih uvjeta, pčelar mora intervenirati. Uzgoj mladih pčela zahtijeva stalan dotok hrane. Sirupi od repe, trske ili tekući glukozni sirupi su prihvatljiva zamjena.

Mjere opreza kod prihrane

• Prihranjivati predvečer kako bi se smanjila mogućnost grabeži
• Smanjiti leta na košnicama
• Što manje uznemiravati pčele

Prihrana suhim šećerom

Suhi šećer koristi se krajem zime kada je prerano za tekući sirup. Stavlja se na preokrenuti poklopac ili direktno na satonoše. Ovakva prihrana značajno smanjuje mogućnost grabeži.

Opskrba vodom

Pčele uvijek moraju imati pristup svježoj vodi. Nedostatak vode negativno utječe na ponašanje, prehranu, razvoj i leglo. Bez obzira postoji li prirodan izvor, pčelinjak mora imati higijensku pojilicu. Pčele s redovitom dostupnošću hrane i vode bit će zdrave i jake tijekom cijele sezone.

Izvor: pcelarstvo.hr